LIGA HUMANITAS

DANIELE FARLATI (Friuli, 22. IV. 1690. - Padova, 25. IV. 1773), talijanski isusovac - historiograf, pisac je velebnog, na hrvatski jezik do sada najvećim dijelom neprevedenog, enciklopedijskog djela ILLYRICUM SACRUM, djela koje je od izuzetnog značenja za hrvatsku povijest. Djelo ILLYRICUM SACRUM objelodanjeno je u devet tomova na latinskom jeziku (posljednji na talijanskom).

I. tom: SALONITANSKA CRKVA OD POČETAKA DO IV. ST. na 780 stranica, tiskano 1751. godine,
II. tom: SALONITANSKA CRKVA OD IV. ST. DO PROPASTI SALONE S OSVRTOM NA DIOKLECIJANA, NA SALONITANSKE SPOMENIKE I SVECE, na 690 stranica, tiskano 1753. godine,      
III. tom: SPLITSKA, NEKOĆ SALONITANSKA CRKVA, na 586 stranica, tiskano 1765. godine,
IV. tom: SUFRAGANSKE CRKVE SPLITSKE NADBISKUPIJE, na 528 stranica, tiskano 1769. godine,
V. tom: ZADARSKA CRKVA SA SVOJIM SUFRAGANSKIM CRKVAMA TE ZAGREBAČKA CRKVA, na 672 stranice tiskano 1775. godine,
VI. tom: DUBROVAČKA CRKVA SA  SUFRAGANSKIM CRKVAMA TE CRKVE RISANSKA I KOTORSKA, na 540 stranica, tiskano 1800. godine,

“U središtu humanističkog svjetonazora nalazi se ljudski potencijal za čovjekovo puno ispunjenje. Suvremeni humanizam uzdiže pouzdanje u ono što u čovjeku može biti pozitivno za njegovo pravo očovječenje. On potiče optimizam glede sposobnosti čovjeka da promijeni i sebe i društvo."

Tvrtko Švob (1917-2008) rođen rođen je, diplomirao i doktorirao u Zagrebu. Predavao je na sveučilištima u Zagrebu, Ljubljani, Tuzli i Banja Luci. Držao je postdiplomsku nastavu iz genetike. U mirovinu je otišao kao redovni profesor Medicinskog fakulteta u Sarajevu. Kao znanstvenik posebno se bavio morfofiziologijom, genetikom, antropologijom i poviješću bioloških znanosti. Prvi je rendgenski istraživao mofrofiziologiju nižih kralježnjaka. Organizirao je antropocitogenetski laboratorij u Sarajevu te ustanovio katedru za medicinsku biologiju i humanu genetiku Medicinskog fakulteta u Tuzli. Bio je predsjednik Antropološkog društva Jugoslavije, predsjednik biološkog društva Sarajeva, aktivni član drugih znanstvenih i stručnih društava te urednik znanstvenih i stručnih časopisa.

Doslovni prijevod naslova bio bi Zagrebački latinski krug. Radi se zapravo o skupini ljudi, uglavnom profesora latinskog jezika koji rade u nastavi ili su, unatoč životnom putu koji ih je odveo na neke druge strane, zadržali interes za latinski jezik i dovoljno znanja da se bez velikih poteškoća uključe u većinu razgovora za koje smo poželjeli da se nađu na dnevnom redu. U nedostatku prostora i u želji da nam sastanci budu i ostanu ugodna prijateljska druženja, počeli smo se sastajati jednom mjesečno u zagrebačkim kafićima i restoranima gdje smo ubrzo naučili odabrati mirno mjesto u nekom manje prolaznom kutu i ne obazirati se na začuđene poglede onih koji su razmišljali kojim se jezikom služimo. Od 1. studenog 2003. jednom mjesečno se sastajemo sub horologio - pod satom na Trgu bana J. Jelačića u centru Zagreba. Tamo usred gradske vreve može se čuti kako nesmetano teku naši razgovori na latinskom jeziku.

Premda su mnogi današnji ljudi imali priliku barem čuti za nekakvu globalnu krizu, većina suvremenika ne razumije njenu bit a ona sama, prema mjerilima zdravog razuma, kao da nije izravno povezana sa svakodnevnim brigama i nadama prosječnog čovjeka. I tako je to u većini zemalja svijeta, neovisno o razvijenosti konkretne zemlje.

Zapravo jedino za što u smislu globalne krize većina ljudi zna – to je pogoršanje stanja okoliša (ekološka kriza), tj. degradacija ambijenta u kojem  živi naša biološka vrsta, ali u kojem žive i druge vrste životinja i biljaka,  u kojem se odvija praktički sav život na Zemlji.  Međutim, osnovna značajka globalne krize je njena sustavnost, tj. tijesna povezanost i međusobna uvjetovanost pojedinačnih problema, makar na prvi pogled dalekih jedan od drugoga. Upravo zato izgledi za realizaciju i uspjeh bilo kojeg projekta ili programa u najrazličitijim područjima ljudske djelatnosti – bilo da se radi o industrijskom, agrarnom, poslovnom, znanstvenom ili drugom području, i to na različitim razinama – osobnom, lokalnom ili regionalnom, određivat će se, uz ostalo, uzimanjem u obzir realnoga stanja stvari u bližoj i daljoj budućnosti u globalnim razmjerima.

"Mi shvaćamo ne samo umom već i srcem." (Blaise Pascal)

Čovjek je kao vrsta izuzetno prilagodljiv i ima sposobnost da svojim materijalnim i duhovnim stvaralaštvom poveže ljude različitih podneblja u zajedničku suradnju i potakne ih na međusobno razumijevanje i suosjećanje u međuljudskim odnosima. Upravo je ta sposobnost čovjeka izvorište humanizma.

Osim neupitnog napretka znanosti i tehnologije u razvijenim zemljama, tko od nas može ravnodušno promatrati sve veće zaostajanje dijela čovječanstva u nerazvijenim zemljama i zemljama u razvoju, nepravdu koja se širi raslojavanjem društva na bogate i siromašne, tko može mirno prihvatiti dolazak na vlast vojnih hunti i nedemokratskih režima u mnogim dijelovima svijeta, koji ugrožavaju osnovne ljudske slobode i dostojanstvo čovjeka? Osujetiti ravnodušje prema patnjama drugih i poduzeti korake da im se pomogne, makar i u najmanjoj mjeri, nedvojbeno je mirotvorstvo i humanizam. Humanizam ne može naglo promijeniti cijeli svijet i život ljudi, ali može mnogima učiniti život podnošljivijim i dostojnijim, a pojedincima i znatno boljim. Humanizam pomaže da se umanje temeljna zla društva kao što su gomilanje oružja, porast nasilja, bijede i bolesti. Humanistička načela pomažu da se stvori bolji i slobodniji te duhovno i materijalno bogatiji život čovjeka.